Sudska praksa
24.06.2021
Naša advokatska kancelarija zastupala je S.D. kao tužioca u predmetu koji se vodio kod Osnovnog suda u Bijeljini u kojem predmetu je S.D. tužio Triglav osiguranje a.d. Banja Luka, a sve povodom saobraćajne nezgode u kojoj je S.D zadobio teške tjelesne povrede i zbog kojih povreda je mjesecima bio vezan za postelju. U prvostepenom postupku sud je djelimično usvojio tužbeni zahtjev tužioca i obavezao tuženu da mu isplati ukupan iznos nematerijalne i materijalne štete od 39.096,78 KM. Obe strane nezadovoljne odlukom prvostepenom suda uložile su žalbu, pa je Okružni sud u Bijeljini đalbu tužene odbio, a našu žalbu u cijelosti usvojio i prvostepenu presudu preinačio pa je obavezao tuženu da tužiocu isplati ukupan iznos od 90.255,14 KM, pa je na osnovu pravosnažne odluke tužena tužiocu isplatila dosuđenu štetu. Nezadovoljna odlukom tužena je uložila reviziju Vrhovnom sudu RS, pa je Vrhovni sud RS reviziju usvojio i presudu preinačio tako što je smanjio dosuđene iznose na 49.772,78 KM po nama neopravdano, ali tako je kako je.
E sada kreće zanimljivi dio zbog čega smo i počeli da pišemo ovaj tekst. Ako ste pažljivo čitali vidjeli ste da smo gore napisali da je tužena isplatila iznos od 90.255,14 KM, pa sada obzirom da je Vrhovni sud RS te iznose umanjio, tužena traži povrat preplaćenih sredstava, dakle razliku iznosa dosuđenih po odluci Okružnog suda u Bijeljini i Vrhovnog suda RS i podnosi tužbu protiv S.D.
Članom 210. Zakona o obligacionim odnosima RS propisano je "Kad je neki deo imovine jednog lica prešao na bilo koji način u imovinu nekog drugog lica, a taj prelaz nema svoj osnov u nekom pravnom poslu ili u zakonu, sticalac je dužan da ga vrati, a kad to nije moguće - da naknadi vrednost postignutih koristi" što je nesporno jer je to sticanje bez osnova, međutim članom 216. ZOO RS propisan je jedan izuzetak koji glasi "Ne može se tražiti vraćanje neosnovano plaćenih iznosa na ime naknade štete zbog povrede tela, narušenja zdravlja ili smrti, ukoliko je isplata izvršena savesnom pribaviocu" što znači da osiguranje koje je isplatilo štetu S.D. nema pravo traži razliku preplaćenih iznosa. U postupku koji se vodio kod Osnovnog suda u Bijeljini, nije bilo sporno da su svi zakonski uslovi ispunjeni, ali ipak sud nepoštujući zakon Republike Srpske i član 216. ZOO usvaja tužbeni zahtjev i obavezuje S.D. da vrati preplaćeni novac. Nezadovoljni takvom odlukom uložili smo žalbu Okružnom sudu u Bijeljini uz koju žalbu smo dostavili sudu i primjerke drugih okružnih sudova i primjerak presude Vrhovnog suda RS u kojim presudama su odbijeni takvi tužbeni zahtjevi i ispoštovan ZOO. Uprkos tome, Okružni sud u Bijeljini nepoštujući ni zakon o obligacionim odnosima ni sudsku praksu u BiH i RS potvrđuje prvostepenu odluku pozivajući se na Evropsku konvenciju o ljudskim pravima u kojoj je propisano da niko ne može biti lišen svoje imovine osim u javnom interesu i pod uslovima predviđenim zakonom, a upravo je ZOO u članu 216. propisano kada neko može biti lišen svoje imovine.
Nezadovoljni takvom odlukom uložili smo reviziju Vrhovnom sudu RS i obavjestićemo Vas o odluci koju bude donio Vrhovni sud RS.
Interesantno, a?